ajde, nije sve tako strašno
09.06.2006., petak
zašto?
|
nisi me trebao tražiti..i ovaj blog, pao mi je mrak na oči kad si mi rekao da si ga vidio, zašto? zašto me jednostavno ne pustiš da živim svoj život, da budem neovisna, da mogu tulumariti s frendovima a da se ne bojim što tebi reći. onda šutim, i to ide sve dublje i dublje...a i kad ti kažem onda se naljutiš, jer ne možeš shvatiti moj život. ti si svoje preživio, a ja? gdje sam ja u cijeloj toj priči? znaš da te volim, i možda ti se sve ovo čini grubo što pišem, ali želim da pustiš vrijeme da učini svoje. nedavno kad smo pričali, i kad si mi rekao "ljepotice moja" osjetila sam nevjerojatnu mržnju u tvome glasu, gnjev i sve najgore. onda je počela stara pjesma, ponovno prijetnje, bol i očaj. žao mi je što sam te upoznala, žao mi je zbog svega što smo prošli zajedno...a puno toga se dogodilo i sam znaš. uvijek smo bili jedno drugom podrška a gle nas sad, ponašamo se kao mačka i pas.. skoro svaki put kad pričamo pogodiš me tamo gdje boli, prošli put je to bio moj otac, moja obitelj. nemoj to činiti, znam da u dubini srca nisi loš čovjek, znam da to nikad nisi ni bio, ali zašto me tjeraš da mislim tako. rekao si se da ćeš se promjeniti; i jesi,ali opet iskoči mala iskra i ti pošiziš... znaš onu poslovicu vuk dlaku mijenja ali ćud ne...učini da zaboravim na nju, učini da povjerujen da si to ti, onaj stari, onaj momak u kojeg sam se zaljubila. |
- 00:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #
29.05.2006., ponedjeljak
da m*a*l*e*n*a dobro si rekla što te ne ubije ojača te!!! i osjećam se nekako snažnom, možda što drugačije gledam na život. ne znam odakle mi se stvorila tolika životna mudrost, ali čisto mi je sve ravno, ne brinem se što će biti sutra... primjetih da stalno pišem o njemu, hm... on je glavni glumac u ovom blogu, a što je sa mnom? ipak sam mu ja bila djevojka, ta koju on voli. ni sama ne znam zašto me voli, sasvim sam obična djevojka. obična (naglašavam), ajd da sam bar lijepa, pa da se mogao zaljubiti u moj izgled, neg ni to. zaista ne znam što i dalje vidi u meni. nisam savršena, daleeeeko sam od toga. stalno sam mu nešto nabijala na nos, pa bio kriv ili nekriv. znalo se dosta puta dogoditi da, kad bi me nazvao u krivi trenutak, svu bi frustraciju sasula na njega. zašto?, nema razloga jednostavno bi me nazvao u krivo vrijeme. ne znam dali sam jedina koja je to činila, iskreno, nije me ni briga, samo sam u jedno sigurna, promjenila sam se. i sad se pitam što me je to promjenilo, možda što se više družim s frendovima, male sitnice su mi važnije u životu...mogla bih nabrajati dan i noć. naučila sam na vlastitim greškama, život zaista treba cijeniti i proživjeti ga. na žalost nikog nisam slušala kad su mi davali savjete, već bi upravo suprotno činila..eto, sad znam da nisu uzaludni, kad tad se sjetim ponekog savjeta pa se pitam gdje mi je pamet bila. sto puta sam poželjela, kad bih mogla ponovno proživjeti neki trenutak, a sad sam shvatila da bih ponovno učinila iste pogreške. povijest se ne može mjenjati, zapravo može u nekim znanstveno-fantastičnim filmovima. POČINJEM GLEDATI ŽIVOT S POZITIVNIJE STRANE!!! Napokon sam pronašla svoj životni kompas!!!!!!!! |
- 23:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #
19.05.2006., petak
|
uh, nije mi do ničega, čak i ovaj blog, koji mi je bio jedina zanimacija posato mi je naporan, što je najgore počijem osječati neki presing...brrrr, mrzim ovaj blog!!!! nedavno me je nazvao, i rekao mi da me još voli. ne znam zašto ne vjerujem u tu priču. toliko puta sam je čula, i sad ponovno pušta isti film. ne znam, u ovih par mjeseci što nismo bili u kontaktu toliko se toga promjeniloo. ne znam odakle da počnem pisati. prestao je pušiti, o daaaa, ne znam ali to mi je tako smiješno. pokušavam ga zamisliti bez cigare u ruci, ne ide mi. počeo je ponovno trenirati nogomet, yap, i igra za neki nk, ne znam kako se zove. potpisao je ugovor za neki strani klub, jooj baš mi je drago da mu je život napokon krenuo. čak je počeo trenirati pionire. eto, nemam što dodati. samo mi još nije jasno kako ga noge ne bole, sjećam se dok smo bili u zagrebu, noga ga je užasno boljela a sad uokolo trčara bez problema. hm...i tako lako se oporavio od prometne nesreće. prepuno se dilema nalazi u mojoj glavi, prije 3mj beživotno je ležao u bolničkoj sobi. njegovi prijatelji su me nazvali i rekli da mu nije preostalo još puno života, a gle ga sad, samo tako trčkara uokolo.. što ako mi je i to slagao, na žalost nisam mogla biti uz njega te dane, i zašto se baš tada to dogodilo kad nije bilo mene uz njega?! ma na stranu to, drago mi je da mu je napokon krenio život na bolje, možda će i kod mene biti bolje. nikad se ne zna.. nedavno sam naletjela na jednu poslovicu, zapravo samo ću je citirati, ne znam sa kojeg je bloga, pokušat ću se držati te poslovice. "Kada se vrata sreće zatvore, otvore se druga, ali često tako dugo gledamo u zatvorena vrata, da ne primjećujemo ona koja su nam se otvorila." |
- 13:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #
12.05.2006., petak
|
ISTINA? vidim da ima ljudi koji se pitaju dali je ovo što pišem istina; iskreno, mnogo puta sam se molila bogu, da ovo što se događa ne bude istina..no, svaki novi dan donosio je novu istinu, novu tragediju...ipak nisam toliko maštovita, niti idem toliko nisko, primitvino, da lažem...voljela bih lagati sama sebi, to i činim čitavo vrijeme, jedino tako sam uspjela izvući koliko-toliko čitavu glavu... sve slobodno vrijeme smo provodili zajedno, naravno koliko su nam to obaveze dopustale. ni sama ne mogu vjerovati kako je život bio okrutan prema njemu...dok je bio dječak srbi su ga zarobili i mučili. ostala sam tako zaprepaštena, zajedno smo plakali..vidjela sam ožiljke po njegovim rukama, kao posljedica gašenja cigara..dok smo pričali, čitavo je vrijeme gledao u pod, nije me mogao pogledati u oči, čitavo sam se vrijeme pitala zašto me bar u oči ne može pogledati, zar mi opet laže?! voljela bi da mi laže i da nije toliko propatio, nedavno sam saznala da me u oči ne može gledati (tj. nikog ne može gledati u oči), jer su mu ostale traume od mučenja, kao, valjda su ga oni tjerali da ih u oči gleda i svaki put se sjeti svega...pridružio se skinsima, tako je izbacivao svoju fustraciju, par puta je bio ranjavan. naravno, za ništa ga nije bilo briga.. iz "bijede", očaja i tuge izbavila ga je ona. prvi put se zaljubio, nakom što ju je izgubio nikog više nije volio niti se htio vezati za ikoga...bio je sa mnogim curama, na jednu noć, a poslije ih je ostavljao kao zadnje krpe. sad mu je žao zbog toga, ispričao se svima, a malo koja mu je oprostila. rekao mi je da se nakom dugo vremena ponovno zaljubio, u mene. jedno jutro, u dvorištu je pronašao lutku prekrivenu slamom, sa križom. nikom nije govorio za taj događaj, a sutradan su mu provalili u kuću, ništa nije bilo ukradeno, zapravo, nestale su samo neke njegove slike. zatim je uslijedilo nekoliko tragičnih smrti...u par mjeseci umrle su 4 njemu drage osobe... novi dan, donosio je novi strah... naš prvi zajdnički odmor proveli smo u šibeniku, bilo nam je prekrasno... nikad u životu se nisam tako osjećala. kad smo se vraćali iz nekog birca htio je iz nekog dvorišta ukrasti tačke i mene provozati u njima...hehe smiješan je totalno; ne znam zašto je ovaj BLOG POSVEĆEN NJEMU, možda zato što ga još volim. ipak, bio mi je jedina utjeha, moja nada u bolji život, moja ljubav. tješio me je svaki put kad bi mi se nešto loše dogodilo, bili smo jedno drugom rame za plakanje. da, još ga volim, teško mi je prihatiti činjenicu da više nije tu kraj mene, samo ga vidim u snovima. nekoliko tjedana prije našeg puta u šibenik, bila sam kod svojih roditelja, upala sam u neku depresiju, ni sama ne znam što se to događalo sa mnom. jedan dan, popila sam šaku tableta...našla me je baka u nesvijesti. nije me mogla nikako probuditi, svi su došli da mi nekako pomognu. ne znam kako sam to preživljela, a što je najgore ničeg se ne sijećam. zapravo sijećam se se jedino da sam vidjela baku kako plače nad mnom i to je sve. moji roditelji su ustupili u kontakt s njim, za to vrijeme bio je na nekoj zabavi, ne znam dali se uopće zabrinuo za mene, svatko priča drugačiju priču, ne znam komu da vjerujem...sada nije ni važno, al opet me sve to boli. |
- 04:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #
08.05.2006., ponedjeljak
|
pomirili smo se... počelo je naše zlatno razdoblje. sad sam napokon mogla čuti ISTINU!!! da, istinu.oo kako mi to lijepo zvuči... razveden, zašto? hm...prevarila ga je, a i nije ju volio citiram, "kuja", mu je oduzela djecu, da sud zna da se drogirala djecu nikad više nebi vidjela. kad se vraćao sa posla našao ju je sa nekim prijateljom gdje se mazi u dnevnom boravku, naravno ostavio ju je. zar nije malo čudno biti s nekim koga ne voliš??! o daaa, ali ova priča nije niti malo drugačija od onih iz sapunica. u "mlađim" danima imao je djevojku koju je volio više od ičeg, njegova prva ljubav.. no, nesretna sudbina je htjela drugačije i poginula je u prometnoj nesreći. umrla mu je na rukama. pol ure prije tog tragičnog događaja u nekom bircu bivša žena ga je optužila da ju je silovao, na licu je imala masnicu, naravno nesretna djevojka je povjerovala u tu priču... eto, bože kako budale mogu uništiti mladi život. on je rekao da je vozio auto, da nju nebi optužili jer nije imala vozačke dozvole, od tog zlosretnog događaja nikad riječi više nije progovorio s njenim roditeljima. jednom prilikom došao im je u kuću i upitao ih zašto ga toliko mrze, naravno svi znamo odgovor..i tad im je rekao da će se oženiti s prvom koja naiđe. pitate se koja je naišla? JBG!!! na vjenčanju ni prvi ples nije otplesao sa novopečaćenom suprugom, niti je nije poljubio..hm, ne znam baš, ipak je tu dvoje djece. kaže da je samo tri puta spavao s njom, i da mu je svaki put podmetnula neku drogu samo da ga može imati za sebe.. dvoje krasne djece kao plod tog braka, nisu ništa kriva..no najviše oni ispaštaju u svemu tome. |
- 00:15 - Komentari (6) - Isprintaj - #
07.05.2006., nedjelja
|
zašto zabranjena ljubav?! kad smo se upoznali, djelovao je tako savršen. čak sam bila malko sumljičava prema svemu tome, jer sam znala da ne postoji netko tko je savršen. imao je smisla za humor, razumio me je, bio je uz mene kad god sam ga trebala, imao je dobar posao...u svemu tome mi je bilo čudno što se baš za mene zanimao, jer ja baš i nisam djevojka za kojom se okreću na ulici, niti sam po ičem posebna da bi toliko nečije srce zaokupirala..svaki dan mi je rasla sumlja, u njega, kojeg sam toliko voljela, u kojem sam vidjela osobu za koju bi život dala..tri mjeseca smo bili zajedno, da tri...a ja sam i dalje bila sumljičava. mislila sam da je to normalno, jer u svakoj vezi postoji zrnce sumlje. jedne večeri, kad me je nazvao rekao mi je, da mu je umrla jedna od najboljih prijateljica. ostala sam šokirana, jednostavno nisam znala što da kažem. suze su mi poletile niz lice, bila mu je jako važna, među prvim prijateljima ga je prihvatila kad se vratio u hrvatsku, znala je kakav je život prije imao i da je mnogo patio u životu. bili su jedno drugom oslonac; večer prije pokušavala je doći do njega, ali on nije htio ići do nje, kao što mi je rekao nije mu se dalo, ni sam nije znao zašto. saznao je da se predozirala, našli su je u nekom stanu, na krevetu, sa iglom u ruci.. pitao me je hoću li uvijek biti uz njega, bez obzira što nam se dogodilo u životu, naravno odgovorila sam da hoću. ipak bili smo jedno drugom sve. onda me upitao hoću li ga ikad ostaviti, i koliko su moji osjećaji jaki prema njemu. ta pitanja u meni su probudila neobične osjećaje, znala sam da nešto nije u redu, da mi nešto krije. prvo što sam pomislila, bilo je, da je možda i on narkoman. ali moji strahovi postali su još gori, hvala bogu, bar nije bio narkoman. zadnju džoju popušio je prije 3 mj, jer kako kaže, otkad je mene upoznao nije želio ničim uprskati našu vezu.. no, razgovor je postao sve napetiji, zanimalo me je što se to događa. nakom par minuta šutnje, rekao mi je da je razveden i da ima dvoje djece. ostala sam šokirana, pa zar mi je to prešućivao cijelo ovo vrijeme, nisam mu više vjerovala niti jedne jedine riječi što je govorio, nakom tri mjeseca veze napokon sam saznala istinu, ili je to bio tek početak. rekao je da mu previše značim i da sam ga morala više zavoljeti da bi prihvatila istinu... nisam znala što činiti, ostala sam sama. zatvorila sam se u sobu, i plakala...zašto se to baš meni dogodilo. ZAŠTO BAŠ MENI!!!! nisam znala što činiti, nazvala sam jednog prijatelja da ga pitam za savjet, naravno rekao mi je da ga ostavim, ipak mi je tri mjeseca prešućivao da ima djecu. ne znam zašto, učinila sam suprotno... |
- 22:36 - Komentari (6) - Isprintaj - #
06.05.2006., subota
pozz
|
evo sam i ja krenula u blogerske vode.. shvatila sam da je my life živo sranje, dobro, baš i nije neko veliko sranje, ali što mi se sve dogodilo prethodnih mjeseci, i sve što mi se događa upravo sada,......hm. jedino se mogu zahvaliti bogu, što se moja najgora noćna mora završila, i sad okrećem novu stranicu života. eto, više nemam momka, i trenutačno uživam u statusu singlice i živim hight life. jedino sam tako uspjela proživjeti pakao. dakle moj ex momak, kako kaže toliko je bio zaluđen i zaljubljen u mene da nije više znao što radi. u prvom mjesecu, naši odnosi su se užasno pogoršali..svakodnevno smo se svađali, a razlog svake naše svađe bile su sitnice, koje sam ja, naravno, prouzrokovala. stvari su toliko izmakle kontroli da je svaki moj korak pratilo par ljudi, naravno znam i tko ih je unajmio. no, ništa mi to nije smetalo, jer sam bila uvjerena da je to ljubav i da je to prolazan period..svakim danom, stanje se pogoršavalo, za svaku moju riječ koja njemu nije odgovarala prijetio mi je da će mi zagorčati život, ubiti mene, moje roditelje i mog brata!!!! naime imali smo zabranjenu ljubav, sad mi je žao što nisam vjerovala svojim roditeljima, i da sam ih poslušala ništa od ovog nebi se dogodilo.  |
- 21:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
moj život u kratkim crtama  IDI Idi Nekim svojim putem Idi Da te neznane ruke bude Idi Ti nikad nećeš biti čuvar srca Samo jedne žene Idi Pusti meni mir na mome žalu Ja ti neću moći s tobom u oluju Slomila bi me, Krhotine od mene bi ostale Idi nekim svojim putem Idi da te neznane ruke bude Ja ti neću moći s tobom u oluju Slomila bi me, Krhotine od mene bi ostale Veoma su česte noći kad nemir neda usnuti.nemir koji je isprva sladak i drag, a što duže zalazi u noć, biva sve teži i mučiniji. Teško je pod dušu da osjećanja koja su vezana uz događaje našeg života ne umiru zajedno s tim događajima. Nego i kad nestsane lica i krajeva koji su bili podlogom osjećajima, ona ostaju živa i svježa i to ne u liku sjećanja nego istinita i moćna kao u dan doživljaja. A kako su izgubila svaku realnu podlogu bude bol i čežnju, tresu dušom kao nezaštićenim stablom, hrane se nemirom srca, kradu sadašnjost i truju budućnost. I još se često u noći pitam: otkud ovaj nemir?! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||